Odbrana okrivljenog

Okrivljeni je fizičko lice koje je ovlašćeni tužilac izveo pred sud da bi se utvrdilo da li je izvršio krivično delo, da li je kriv i ako jeste da li postoje uslovi da mu bude izrečena kivična sankcija predviđena zakonom. Okrivljeni je genusni pojam za osumnjičenog, zatim okrivljenog, optuženog, a na kraju i osuđenog. Okrivljeni je u krivičnom postupku samostalan procesni subjekt koji je istovremeno i procesna stranka, u principu ravnopravan sa tužiocem koji je druga procesna stranka. Okrivljenom pripadaju određena prava i dužnosti kao i ostalim procesnim subjektima i ona su definisana Zakonikom o krivičnom postupku. Jedno od osnovnih prava okrivljenog jeste da se brani sam ili da sebi angažuje branioca, zatim da mu bude nepristrasno suđeno, pravično i u razumnom roku, a kada je to potrebno i pod određenim uslovima bude postavljen branioc po službenoj dužnosti na teret budžeta, ako nije u mogućnosti da ga plati sam. Okrivljeni ima dužnost da se upusti u krivični postupak, da se odaziva pozivu organa postupka, da organ postupka i sud obavesti o promeni i nameri da promeni adresu prebivališta ili boravišta.

Pravo okrivljenog da sebi angažuje advokata definše se kao procesna delatnost usmerena na pobijanje optužbe u celini ili delimično. Odbrana okrivljenog uz pomoć advokata posledica je njegovog položaja u krivičnom postupku koji je izložen napadu tužioca pa mora imati pravno sredstvo da taj napad od sebe odbije jer može biti potpuno ili delimično neosnovan. Odbrana od strane stručnih lica nije ustanovljena samo u interesu okrivljenog već i u interesu društvene zajednice koja nema baš nekog razloga da nevini građani budu osuđeni, a da krivci izbegnu krivičnu odgovornost i zasluženu kaznu.

Branilac okrivljenog u krivičnom postupku uglavnom može biti samo advokat. Od ovog pravila Zakonik predviđa izuzetak da advokatski pripravnik može zameniti advokata kod koga obavlja pripravničku vežbu u postupku za krivična dela za koja se može izreći kazna zatvora do 5 godina. U postupku prema maloletnicima branilac može biti samo advokat, i to samo onaj koji ima posebna znanja iz oblasti prava deteta i prestupništva mladih. Branilac ne može biti ni saokrivljeni, oštećeni, bračni drug oštećenog ili tužioca, lice koje je na glavni preteres pozvano kao svedok, osim ako je isključen kao svedok ili oslobođen dužnosti svedočenja, lice koje je u istom predmetu vršilo funkciju sudije ili javnog tužioca ili službenog lica policije ili preduzimalo radnje u predkrivičnom postupku. U svim slučajevima obavezne ili fakultativne odbrane okrivljeni ima pravo da branioca izabere potpuno slobodno iz reda advokata. Okrivljenom branioca mogu izabrati i njegovi zakonski zastupnici, bračni drug, srodnici po krvi u prvoj liniji, brat, sestra i lice sa kojim živi u vanbračnoj ili kakvoj drugoj trajnoj zajednici života. Da bi okrivljeni angažovao advokata za branioca mora izdati pismeno punomoćje koje on podnosi sudu. Ovo punomoćje okrivljeni može dati i usmeno na zapisnik kod organa postupka. Ako drugačije nije predviđeno, punomoćje važi za ceo postupak.

Okrivljeni može da ima vise branilaca, kao što i više okrivljenih mogu da imaju jednog branioca. Broj branilaca u slučaju višestruke odbrane je ograničen na 5, a Zakonik sadrži odredbe kojim sprečava da se pravo na više branioca ne pretvori u sredstvo za odugovlačenje i zloupotrebu procesnih prava.

Branilac nije ni stranka ni subjekt u postupku već stručni pomagač okrivljenog te je izbor branioca za svaki krivični postupak vrlo važno i delikatno pitanje, posebno kada se ima u vidu da najveći broj okrivljenih niti poznaje pravila materijalnih prava niti zna da na pravilan način iskoristi procesno ovlašćenje.

Branilac u cilju pružanja adekvatne odbrane ima sledeća prava: da razmatra spise i razgleda predmete koji služe kao dokaz, da pismeno i usmeno komunicira sa okrivljenim koji je pritvoren. Razgovoru sa okrivljenim Zakonik garantuje poverljivost, a prepiska ne sme biti ometana. Branilac ima pravo na poverljiv razgovor sa osumnjičenim koji je lišen slobode i pre nego što je saslušan. Okrivljenog koji se nalazi u pritvoru branilac ima pravo da nesmetano posećuje i sa njim razgovara bez prisustva drugih lica. Poseta okrivljenom u pritvoru i komunikacija sa advokatom vrši se pod nadzorom sudije za prethoni postupak, koji može zabraniti dopisivanje sa licima van zatvora ako bi to ometalo vođenje postupka, ali se ta zabrana ne odnosi na prepisku sa advokatom. Pravo branioca da prisustvuje saslušanju okrivljenom ne može se isključiti niti ograničiti zakonom čak ni u slučaju važnih razloga kao što su odbrana i bezbednost zemlje jer je to ustavno pravo za koje nije predviđena nikakva mogucćnost ograničenja. Branilac osim prisustva saslušanja ima pravo da prisustvuje uviđaju, saslušanju saokrivljenog, ispitivanje veštaka, pretresanje stana. Javni tužilac je dužan da o vremenu i mestu preduzimanja ovih radnji na pogodan način obavesti branioca. Branilac u svim fazama postupka prikuplja dokaze za odbranu okrivljenog i predlaže javnom tužiocu, odnosno sudu, njihovo izvođenje. Aktivnost advokata najviše dolazi do izražaja na glavom pretresu, naročito u dokaznom postupku i završnoj reči, a takođe i u žalbenom postupku. U završnoj reči branilac optuženog izlaže svoje stavove, ocene, zaključke i predloge o svim cinjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet suđenja. Govori sadrže ocenu advokata glavnog pretresa, zaključke o dokazanosti ili nedokazanosti činjenicnih navoda optužbe, ocenu vrednosti izvedenih dokaza, mišljenje o tome koje odredbe krivičnog zakona treba primeniti, stav o krivici optuženog, o kazni koju treba izreći, o imovinskopravnom zahtevu i troškovima postupka. Govor nije vremenski ograničen, ali predsednik veća može odrediti trajanje završnih reči, a posle prethodne opomene i prekinuti govor lica koje vređa javni red i moral ili se upušta u ponavljanja ili izlaganja koja očigledno nemaju veze sa predmetom suđenja.

Veoma važna garancija prava okrivljenog u krivičnom postupku nalazi se u preumpciji nevinosti prema kojoj se optuženi ima smatrati nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravosnažnom sudskom odlukom. Zakonik je u članu 3 predvideo državnih organa, sredstava javnog obaveštavanja, udruženja građana, javnih ličnosti i drugih lica da se pridržavaju pretpostavki nevinosti. Prema ustavu, odstupanje od pretpostavke nevinosti nije dozvoljeno ni u vreme vanrednog ili ratnog stanja. Da bi se pretpostavka nevinosti uistinu i potpuno dosledno sprovela neophodno je maksimalno angažovanje advokata.