Žalba protiv presude

Žalba protiv prvostepene presude je redovan, potpun, direktan, devolutivan, suspenzivan, usmen ili pismen pravni lek kojim podnosilac traži da drugostepeni sud preinači prvostepenu presudu u predloženom pravcu ili ukine i vrati na ponovno suđenje. Žalba je dopuštena protiv svake prvostepene presude po svim osnovama i to kako u korist tako i na štetu okrivljenog.

Žalbu protiv prvostepene presude mogu podneti: ovlašćeni tužilac i to bilo na štetu bilo u korist okrivljenog, a okrivljeni samo u svoju korist, zatim branilac okrivljenog takođe samo u korist okrivljenog, zatim bračni drug okrivljenog i krvni srodnici, a na kraju i oštećeni kao sporedni procesni subjekt, ali samo zbog odluke suda o troškovima krivičnog postupka koje treba da plati ili da mu budu plaćeni.

Osnov žalbe predstavlja vrstu nedostatka zbog kojih se žalba može izjaviti. Osnov žalbe treba razlikovati od razloga (obrazloženja) žalbe koji označavaju konkretne nedostatke u okviru određenog osnova. Prema odredbama ZKP-a žalbom se prvostepena presuda može pobijati zbog:

1) Povrede odredaba krivičnog postupka. Ove povrede mogu biti apsolutne i relativne, a da bi bile osnov žalbe i jedne i druge moraju biti bitne. Apsolutno bitne povrede krivičnog postupka postoje čim je procesni zakon pogrešno primenjen ili uopšte nije primenjen, a relativne bitne povrede postoje kada je procesni zakon neprimenom ili pogrešnom primenom povređen ili je presuda zasnovana na nezakonitom dokazu, a to je bilo od odlučnog odnosno očiglednog uticaja na donošenje presude ili su dispozitiv i obrazloženje presude sačinjeni tako da je nemoguće ispitati njenu zakonitost i pravilnost. U slučaju apsolutnih povreda, sud pravnog leka će ukinuti presudu čim takvu povredu nađe, što u slučaju relativnih povreda po pravilu nije dovoljno. Kod apsolutnih povreda uticaj povrede na presudu se ne dokazuje jer postoji neoboriva zakonska pretpostavka da je takva povreda uticala na presudu, dok je kod relativnih povreda taj uticaj potrebno dokazati. Apsolutne bitne povrede su određene u deset tačaka:

- ako je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja ili je gonjenje isključeno usled amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravosnažno presuđena ili postoje druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje

- ako je presudu doneo stvarno nenadležan sud, osim ako je presuda za krivično delo iz nadležnosti nižeg suda doneo neposredno viši sud

- ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija ili sudija porotnik koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravosnažnom odlukom izuzet iz suđenja

- ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija ili sudija porotnik koji je morao biti izuzet

- ako je glavni pretres održan bez lica čije je prisustvo obavezno, ili je braniocu, oštećenom ili oštećenom kao tužiocu uskraćeno da se služe svojim jezikom i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa

- ako je protivno zakoniku bila isključena javnost

- ako je sud povredio odredbe krivičnog postupka u pogledu ovlašćenog tužioca ili odobrenja nadležnog organa

- ako presudom nije potpuno rešen predmet optužbe

- ako je presudom optužba prekoračena

- ako je presudom povređena zabrana preinačenja na gore

- ako je izreka presude nerazumljiva

Relativne povrede predviđene su ZKP i postoje: 1. Ako je presuda zasnovana na dokazu na kome se po odredbama zakonika ne može zasnivati, osim ako je s obzirom na druge dokaze očigledno da bi i bez tog dokaza bila doneta ista presuda; 2. Ako je izreka presude protivrečna sama sebi ili su razlozi presude protivrečni izreci ili ako presuda nema uopšte razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u zantnoj meri protivrečni, ili ako je reč o činjenicama koje su predmet dokazivanja postoji znatna protivrečnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa zbog toga nije moguće ispitati zakonitost i pravilnost presude; 3) Ako sud u toku glavnog pretresa ili prilikom donošanja presude nije primenio ili je nepravilno primenio neku odredbu zakonika, a to je bilo od odlučnog uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Da li uticaj povrede na presudu postoji, zavisi od okolnosti slučaja. Zbog toga isti prekršaj zakonika nekad predstavlja, a nekad ne predstavlja relativnu povredu postupka (na primer ne predstavlja relativnu povredu postupka ako je okrivljeni na glavnom pretresu ispitan a prethodno nije upozoren da nije dužan da iznese svoju odbranu, niti da odgovara na postavljena pitanja, ako se i pored toga branio ćutanjem, i obrnuto). Povrede koje nisu uticale na presudu ne mogu biti osnov za žalbu, ali mogu biti osnov zahteva za zaštitu zakonitosti.

2) Povrede krivičnog zakona su sve apsolutne i postoje ako je krivični zakon povređen u sledećim pitanjima: 1. Da li je delo za koje se optuženi goni krivično delo, kako u objektivnom tako i u subjektivnom pogledu, tj. da li je skrivljeno (povreda može da ide u oba smera na štetu i u korist optuženog); 2. Da li je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti (radi se u prvom redu o pogrešnoj kvalifikaciji, ali i o pogrešnoj primeni bilo koje druge odredbe krivičnog zakona); 3. Da li je odlukom o krivičnoj sankciji (kazni, uslovnoj osudi ili sudskoj opomeni, odlukom o meri bezbednosti) ili o oduzimanju imovinske koristi ili o opozivanju uslovnog otpusta povređen zakon. U pitanju je nezakonita kazna, druga sankcija ili mera, a ne nepravilno odmerena kazna s obzirom na otežavajuće i olakšavajuće okolnosti slučaja (koja se pobija po posebnom osnovu); 4. Da li su povređene odredbe o uračunavanju zabrane napuštanja stana, pritvora i izdržane kazne i svakog drugog oblika lišenja slobode u izrečenu kaznu zatvora, novčanu kaznu ili kaznu rada u javnom interesu.

3) Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje je treći osnov za žalbu protiv presude. Činjenično stanje se može pobijati i ako je pogrešno, i ako je nepotpuno utvrđeno. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji kada sud u dokaznom postupku uzme u razmatranje sve odlučne činjenice i izvede sve raspoložive dokaze, ali pogrešno oceni značenje izvedenih dokaza i dođe do pogrešnog zaključka o postojanju činjenica. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kada sud propusti da utvrdi neke relevantne činjenice ili ne izvede sve važne dokaze o odlučnim činjenicama. Činjenično stanje se pobija kao nepotpuno utvrđeno podnošenjem žalbe u kojoj se ističu nove činjenice i novi dokazi. Zakonik dozvoljava podnošenje novih činjenica i novih dokaza, ali žalilac mora da navede razloge zašto nove činjenice i nove dokaze nije izneo ranije.

4) Pobijanje presude zbog odluke o krivičnoj sankciji, oduzimanje imovinske koristi troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu je i činjenični i pravni osnov žalbe.