Ugovor o doživotnom izdržavanju

Ugovor o doživotnom izdržavanju je ugovor kojim se obavezuje primalac izdržavanja da se posle njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina određene stvari, a davalac izdržavanja se obavezuje da ga izdrzava i da se brine o njemu do kraja njegovog života, i da ga posle smrti sahrani. Ugovornici u ovom ugovoru mogu biti bilo koja lica, dakle, ugovor može biti zaključen i između supružnika.

Prava obuhvaćena ovim ugovorom moraju posojati u trenutku zaključenja ugovora. Predmet ovog ugovora ne može biti zaostavština primaoca izdržavanja već samo stvari i prava koja postoje u trenutku zaključenja ugovora i koja moraju biti tačno označena u ugovoru, kao sto je na primer preciziranje nepokretnosti koja je predmet ugovora. Ako nije ugovoreno nešto drugo, obaveza izdržavanja pre svega obuhvata obezbeđivanje stanovanja, hrane, odeće, obuće, odgovarajuću negu u starosti i bolesti, troškove lečenja i svakodnevnih uobičajenih potreba.

Po svojoj pravnoj prirodi, ugovor o doživotnom izdržavanju je obligacioni ugovor koji ima poseban značaj za nasledno pravo, jer imovina koja je njime obuhvaćena ne ulazi u sastav zaostavštine primaoca izdržavanja. Ovaj ugovor je dvostrano obavezan, teretan, aleatoran, ugovor koji se zaključuje s obzirom na posebna svojstva ličnosti (intuitu personae). Za zaključenje ovog ugovora predviđena je stroga forma, ugovor mora biti zaključen u pismenom obliku i to u obliku javnobeležnički potvrđene (solemnizovane) isprave. Prilikom potvrđivanja ugovora, javni beležnik je dužan da ugovornike naročito upozori na to da imovina koja je predmet ugovora ne ulazi u zaostavštinu primaoca izdržavanja i da se njome ne mogu namiriti njegovi nužni naslednici, o čemu stavlja napomenu u klauzuli o potvrđivanju. U suprotnom ugovor je ništav. Zakon o nasleđivanju predviđa i poseban slučaj ništaovsti ovog ugovora, a to biva kada je davalac izdržavanja fizičko ili pravno lice koje je u okviru svog zanimanja, odnosno delatnosti, stara o primaocu izdržavanja (npr. medicinsko osoblje, bolnice, različite agencije), ako pre zaključenja ugovora nije dobijena saglasnost nadležnog organa starateljstva. Razlog za ovu odredbu jeste postojanje zloupotreba u praksi da se serijski zaključuju ugovori o doživotnom izdržavanju od strane zaposlenih u delatnostima koji se službeno brinu o pružanju nege starijim osobama.

Kada je doživotno izdržavanje ugovoreno za dva ili više lice, svako od njih ima zasebno pravo na određena davanja i činjenja. Ugovor o doživotnom izdržavanju može biti i u korist trećeg lica. U tom slučaju davalac izdržavanja stiče svojinu na predmetima ugovora u trenutku smrti svog saugovarača, ako ugovorom nije predviđeno da svojina prelazi u trenutku smrti trećem licu. Sama obaveza izdržavanja traje do smrti trećeg lica. Od trenutka kada beneficijar izjavi da prihvata doživotno izdržavanje, stipulant ne može da izmeni ili opozove korist iz ugovora. Ako beneficijar ne prihvata korist iz ugovora suprotno pravilu iz zakona o obligacionim odnosima, ova korist ne prelazi na stipulanta već se ugovor gasi.

Davalac izdržavanja može da obezbedi svoje pravo upisom u javnu knjigu, a u slučaju da je ugovoreno i pravo trečeg lica, posle smrti primalaca izdržavanja beneficijar takođe ima pravo da zahteva upis svog prava. Upis prava davaoca izdržavanja vrši se u formi zabeležbe. Zabeležba je korisna jer primalac izdržavanja ostaje vlasnik stvari ili prava iz predmeta ugovora do svoje smrti, tako da za života može njome raspolagati (da otuđi stvar, odnosno da zaključi ugovor o doživotnom izdržavanju sa drugim davaocem).

Ugovor o doživotnom izdržavanju može biti raskinut iz više razloga. Pre svega, može biti raskinut sporazumno i to u svako doba, ali pre nego što je ugovor u potpunosti izvršen. Prema zakonu o obligacionim odnosima, formalni ugovor može se raskinuti i neformalnim sporazumom, osim kada je reč o modelu ugovora o doživotnom izdržavaju gde se svojina prenosi u trenutku zaključenja ugovora, tada je u pitanju prenos prava na nepokretnostima gde se traži pisana forma ugovora, uz solemnizaciju. Ugovor o doživotnom izdržavanju može biti raskinut i zbog promenjenih okolnosti. To će se desiti na zahtev ugovornica kada posle zaključenja ugovora, nezavisno od volje stranaka, nastupe takve okolnosti koje otežavaju ispunjenje ugovornih obaveza ili osujećuju ostvarenje cilja ugovora, u toj meri da ugovor više ne odgovara realnim očekivanjima stranaka i da bi po opštem mišljenju bilo nepravično održati ga na snazi. Ugovarač se ne može pozivati na promenjene okolnosti ako je mogao predvideti te okolnosti u vreme zaključenja ugovora, ili ih je mogao izbeći ili savladati. Na primer, može doći do raskida ugovora ako se znatno pogorša zdravstveno stanje davaoca izdržavanja, a sa druge strane ako se pogorša zdravstveno stanje primaoca, to po pravilu ne može biti razlog za raskid, jer takva obaveza spada u obavezu davaoca. Kada postoje promenjene okolnosti, sud može ponovo da uredi ugovorne odnose, može pravo primaoca preinačiti u doživotnu rentu ili može da raskine ugovor. Ugovor o doživotnom izdržavanju može da bude raskinut zbog neispunjenja ili zbog neurednog ispunjenja obaveze. Neuredno ispunjenje obaveze može se odnositi na kvalitativne i kvantitativne nedostatke u činidbi ili na neizvršenje u roku ili na odgovarajućem mestu. Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju može se zahtevati i zbog poremećenih odnosa između ugovorača. Raskid po ovom osnovu moguć je uvek kada se odnosi ugovarača toliko poremete da postanu nepodnošljivi i kada nije predviđena zajednica života između ugovarača. Do raskida može doći i kada davalac izdržavanja umre pre primalaca, u tom slučaju obaveze davaoca prelaze na pripadnike prvog naslednog reda, koji su u konkretnom slučaju pozvani na nasleđe davaoca izdržavanja, ako oni na to pristanu. U slučaju da ne pristanu ugovor se raskida. Ako naslednici davaoca ne pristanu na produženje ovog ugovora, nemaju pravo na naknadu za ranije dato izdržavanje, ali kada oni nisu u stanju da preuzmu obaveze davaoca, onda imaju pravo na ovu naknadu. Tu naknadu određuje sud po slobodnoj proceni, uzimajući u obzir sve okolnosti. Dakle, ako pozvani naslednici ne mogu da nastavne izvršenje ugovornih obaveza, imaju pravo na naknadu za dotadašnje učinjeno davanje, a ako neće da nastave izvršenje ugovora, ovo pravo nemaju.

Ne može se tražiti raskid ugovora zbog prekomernog oštećenja, jer se radi o aleatornom ugovoru. Međutim, na zahtev zakonskih naslednika primaoca izdržavanja, sud može poništiti ugovor o doživotnom izdržavanju ako zbog bolesti ili starosti primaoca izdržavanja ugovor nije predstavljao nikakvu neizvesnost za davaoca izdržavanja. To se može zahtevati u subjektivnom roku od godinu dana i u objektivnom roku od 3 godine. Subektivni rok ne može početi da teče pre smrti primaoca izdržavanja, a objektivni rok počinje da teče uvek od smrti primaoca izdržavanja.

Pored ugovora o doživotnom izdržavanju, zakon o nasleđivanju predviđa i ugovor o ustupanju i raspodeli imovine za života. Ustupanje i raspodela imovine za života jeste obligaionopravni ugovor između pretka i njegovih potomaka, koji poizvodi i naslednopravna dejstva, i punovažan je samo kada se svi potomci ustupioca koji su konkretni zakonski naslednici saglase sa ustupanjem i raspodelom, prilikom zaključenja ugovora ili naknadno. Ovim ugovorom ne mora biti obuhvaćen supružnik ustupioca.