Zakonsko nasleđivanje

Zakonsko nasleđivanje jeste skup određenih činjenica predviđenih zakonom u situacjama kada se ne primenjuje nasleđiavnje na osnovu zaveštanja. Iako se naslednici prvenstveno pozivaju na nasleđe na osnovu zaveštanja, većina ljudi umre bez zaveštanja, tako da se najčešće nasleđuje na osnovu zakona. Nasleđivanje na osnovu zakona označava se kao redovno zakonsko nasleđivanje za razliku od nužnog zakonskog nasleđivanje. Nužno zakonsko nasleđivanje primenjuje se kada zaveštalac sačini zaveštanje kojim raspolaže i nužnim delom, i tada se primenjuje protiv njegove volje a krug nužnih naslenika je uži a njihov nasledni deo manji.

Redosled pozivanja na nasleđe određen je naslednim redovima, uz primnu instituta prava predstavljanja i prava priraštaja.

Pravo predstavljanja jus representationis posebno je pravilo koje omogućava potomcima ostaviočevog srodnika koji u konkretnom slučaju neće ili ne može da bude naslednik, da stupe na njegovo mesto dobijajući onaj deo koji bi dobio njihov predak da je postao naslednik. Do primene prava predstavljanja dolazi uvek kada neki ostaviočev srodnik u konkretnom slučaju ne postane naslednik, bilo zbog toga što je umro pre ostavioca, ili je nedostojan za nasleđivanje, ili je dao negativnu naslednu izjavu. Ovaj institut primenjuje se samo kod zakonskog ne i kod testamentalnog nasleđivanja.

Pravo priraštaja jus accrescendi jeste nasledno pravna ustanova koja se primenjuje kada u konkretnom slučaju iz nekog razloga nije moguća primena prava predstavljanja, tako da nasledni deo srodnika prirasta naslednom delu naslednika istog naslednog reda. Pravo priraštaja ne primenjuje se kod nužnog dela, tako da ako nužni naslednik ne može ili neće da nasledi, njegov deo ne prirasta ostalim nužnim naslednicima.

Krug zakonskih naslednika. Zakon o nasleđivanju Republike Srbije određuje da ostavioca kao zakonski naslednici nasleđuju sledeća lica: ostaviočevi potomci, usvojenici i njihovi potomci, supružnik, roditelji, usvojioci, braća i sestre i njihovi potomci, dede i babe i njihovi potomci, i ostali preci.

Prvi nasldeni red čine ostaviočevi potomci i njegov supružnik. Zaostavština se u prvom naslednom redu deli tako što ostaviočeva deca i supružnik nasleđuju jednake delove. U prvom naslednom redu neogrničeno se primenjuje pravo predstavljanja. Kada ostavilac nema potomstva , supružnik ne nasleđuje u prvom naslednom redu, već prelazi u drugi nasledni red, gde po pravilu dobija polovinu zaostavštine, dok drugu polovinu dele roditelji ostavioca.

Drugi nasledni red. U drugom naslednom redu kao naslednici pojavljuju se ostviočev supružnik i ostaviočevi roditelji sa svojim potomstvom. Zaostavština se rspodeljuje tako što supružnik dobija jednu polovinu, a ostaviočevi roditelji po četvrtinu zaostavštine. Ako ostaviočev supružnik ne može ili nečće da nasledi, zaostavštinu nasleđuju ostaviočevi roditelji na jednake delove. I u drugom naslednom redu neograničeno se primenjuje pravo predstavljanja. Ako ostaviočev roditelj ne može ili neće da nasledi, njegov deo na jednake delove nasleđuju njegova deca, i tako redom sve dok ima potomaka ostaviočevih roditelja. Kada ostaviočev roditelj ne može ili neče da nasledi a primena prava predstavljanja nije moguća, primenjuje se pravo priraštaja. Deo koji bi trebalo da nasledi taj roditelj pripašće drugom roditelju, a ako ovaj ne može ili neće da nasledi, onda njegovi potomci po pravu predstavljanja.

Treći nasledni red. Treći nasledni red čine ostaviočeve babe i dede i njihovo potomstvo. Zaostavština se raspoređuje između ovih lica tako što se deli u dve velike celine, od kojih svaka pripada po jednoj lozi: polovina zaostavštine očevoj lozi, polovina majčinoj lozi. I u trećem naslednom redu neograničeno se primenjuje pravo predstavljanja. Ako jedan od rodonačelnika loze ne može ili neće da nasledi, njegovu četvrtinu po pravu predstavljanja nasleđuju njegovi potomci, a ako nema potomaka, taj deo prirasta drugom rodonačelniku loze , odnosno njegovim potomcima. Ako rodonačelnici jedne loze nemaju potomstva a ne mogu ili neće da naslede, njihov deo prirasta rodonačelnicima druge loze, odnosno njihovim potomcima ako oni ne mogu ili neće da naslede.

Četvrti nasledni red. Prema Zakonu o nasleđiavnju ako nema nasledika u trećem naslednom redu, na nasleđe se pozivaju ostaviočeve pradede i prababe, koji obrazuju četvrti nasledni red. Zaostavština se deli na dva dela, od kojih jedan pripada precima iz očeve a drugi precima iz majčine loze. Polovina zaostavštine koja pripada jednoj lozi opet se deli na dva dela tako da po jedna četvrtina pripada roditeljima od dedova a druga roditeljima od baba, te na kraju rodonačelnik svake loze dobija po jednu osminu zaostavštine. U četvrtom naslednom redu isključena je primena prava predstavljanja. Ako jedan predak ne može ili neće da nasledi njegov deo prirasta drugom pretku iz tog ogranka loze. Ako par predaka iz ogranka loze ne može ili neće da nasledi, zaostavština prirasta precima iz drugog ogranka loze, a kada niko od pradeda i praaba jedne loze ne može ili neće da nasledi, celokupnu zaostavštinu nasleđuju pradede i prababe iz druge loze. Posle ostaviočevih pradeda i prababa, zaostavštinu nasleđuju njegovi dalji preci redom, shodno pravilima po kojima nasleđuju njegovi pradedovi i prababe.

Država kao nasldenik. Kada ne postoji nijedan zakonski naslednik koji bi mogao i hteo da nasledi, a ostavilac nije zaveštanjem odredio sebi naslednika, zaostavština pripada Republici Srbiji koja se ne može odrći nasleđa. U Srbiji zaostavština bez naslednika postaje državna imovina. Zaostavština se predaje opštini na čijoj teritoriji se nalazi nepokretnost, a ako je u sastavu zaostavštine pokretna stvar, onda se predaje opštini gde je ostavilac imao prebivalište, odnosno boravište a ukoliko mu je prebivalište i boravište u inostranstvu, pokretne stvari se predaju opštini na čijoj teritoriji se nalaze.

Naslednopravni položaj supružnika. Osnovna specifičnost naslednopravnog položaja supružnika ogleda se u tome što on, za razliku od ostalih naslednika gubi nasledno pravo i u sledćeim slučajevima: 1. Kada ostavilac podnese tužbu za razvod braka pa se posle njegove smrti utvrdi da je tužba bila osonovana; 2. Ako je njegov brak sa ostaviocem poništen posle ostaviočeve smrti iz razoga koji su ostaviočevom supružniku bili poznati u trenutku zaključenja braka; 3. Ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem.

Takođe, postoji pod određenim uslovima i smanjenje naslednog dela supružnika u prvom naslednom redu kao i povećanje naslednog dela supružnika u drugom naslednom redu i samnjenje naslednog dela supružnika u drugom naslednom redu do jedne četvrtine.