Alimentacija

Zakonsko izdržavanje jeste obligacija između zakonom određenih poverilaca i dužnika koja može biti varijabilna u pogledu obima ispunjenja (dužnik može biti obavezan sudskom odlukom da podmiri sve ili neke potrebe poverioca alimantacije) vremena ispunjenja (na određeno vreme, kada sudska odluka ne sadži odrednicu o vremenskom trajanju ove obaveze već je trajanje obaveze odredivo postojanjem zakonskih uslova koji konstituišu ovo pravo) i u pogledu načina ispunjenja obaveze alimentacije (pravilo je da se izdržavanje daje u novcu, osim ako se dužnik i poverilac sporazumeju drugačije). Što se tiče pravne prirode izdržavnja bitne karaktristike su:

  • izdržavanje predstavlja zakonsku obligaciju. Obaveza izdržavanja može nastati iz različitih izvora: ugovora o doživotnom izdržavanju, ugovora o raspodeli imovine za života, na osnovu jednostranog pravnog posla, delikta, na osnovu zakona, na osnovu činjenice srdostva, bračne ili vanbračne zajednice.
  • obaveza izdržavanja je imperativnog karaktera. Prema odredbama Porodičnog zakona nije dozvoljeno od prava na izdržavanje. Nedozvoljeno je sporazumevanje dužnika i poverioca o uslovima za nastanak ovog prava, ali je dopušten sporazum u pogledu visine alimentacije i načina ispunjenja ove obaveze.
  • pravo na alimentaciju ne zastareva. Prema Zakonu o obligacionim odnosima, zastareva samo pravo na naplatu povremenih potraživanja koja dospevaju godišnje ili u kraćim vremnskim razmacima u roku od tri godine od dospelosti svakog pojedinačnog davanja. Za vreme postojanja braka ,vanbračne zajednice, trajanje roditeljskog prava ili starteljstva ne teče zastarelost između navednih lica.
  • obaveza izdržavanja je zajednička i deljiva. Supružnik ima prvenstvenu dužnost da daje izdržavanje svom supružniku. Redosled dužnosti krvnih srodnika određen je redosledom za zakonsko nasleđivanje. Tazbinski srdonici imaju pravo i obavezu nakon krvnih srodnika. Dete ima prvenstvo kao poverilac alimentacije.
  • zakonska alimentacija je lično imovinsko pravo. Alimentacija je obligacija čiji predmet ima novčani ekvivalent i pravo i obavzu koja je u svojoj pravnoj egzistenciji vezana za određenu ličnost. Zakonska alimentacija je neprenosiva, ne može biti predmet kompenzacije i predmet prinudnog izvršenja i gasi se smrću dužnika ili poverioca.

Visina izdržavanja određuje se prema potrebama poverioca shodno njegovim godinama, zdravlju, imovini, i mogućnostima dužnika , visine prihoda, mogućnosti da zaradi, lične potrebe. Porodični zakon je utvrdio i obavezu da se vodi računa o minimalnoj sumi izdržavanja (naknada koju utvrđuje nadležno ministarstvo za lica na porodičnom smeštaju ili za hranjenike). Visina obaveze izdržavanja može se menjati. Ako se promene okolnosti na osnovu kojih je doneta sudska odluka, sud može na predlog subjekata alimentacije da visinu izdržavanja smanji ili poveća, da promeni način isplate ili da ukine izdržavanje.

Izdržavanje supružnika. Pravo na alimentaciju ima supružnik koji nema dovoljno sredstava za život i koji je nesposoban ili nezaposlen. Uvek se mora ispuniti prava pretpostavka i alternativno jedna od dve naredne pretpostavke. Nedostatak sredstava za izdržavanje može biti potpun ili delimičan. Pravni standard „nesposobnosti za rad“ postoji ako bračni drug, privremeno ili trajno, potpuno ili delimično nije u mogućnosti da obavlja poslove kojime se stiču prihodi. Porodični zakon predviđa i subjektivnu komponentu prava na alimentaciju nesavesnost supružnika kod poništaja braka ili okolnost da bi prihvatanje zahteva za izdržavanje bila očigledna nepravda za drugog supružnika. Rok za podnošenje alimentacionog zahteve jeste najviše godinu dana od prestanka braka, odnosno poslednjeg davanja alimentacije, ali samo ako su pretpostavke za postojanje izdržavanja postojale u trenutku prestanka braka i postoje u trenutku zaključenja glavne rasprave u alimentacionom sporu.

Vreme trajanja obaveze izdržavanja. U vezi sa alimentacijom između drugih subjekata, izdržavanje može da traje određeno ili neodređeno vreme. Ovo ne znači da alimentacija traje zauvek, već da postoje zakonom predviđene pretpostavke u konkretnom slučaju. Kod alimentacije između supružnika Porodični zakon je predvideo da po prestanku braka izdržavanje ne može da traje duže od pet godina.

Prestanak izdržavanja. Obaveza izdržavanja po prestanku braka prestaje istekom vremena na koje je alimentacija dosuđena; prestankom zakonskih pretpostavki koje konstituišu ovo pravo osim kada povrerilac stekne dovoljno sredstava za izdržavanje, osim ako je povreilac maloletno dete ili kada dužnik nema više mogućnosti za izdržavanje ili ova obaveza postane očigledno nepravična, osim kada je poverilac maloletno dete; kada poverilac zaključi brak ili zasnuje vanbračnu zajednicu) i smrću subjekta alimentacije.

Izdržavanje vanbračnog partnera. Na izdržavanje vanbračnog druga shodno se primenjuju pravila bračnih drugova. Porodični zakon dozvoljava da se konstituiše izdržavanje između vanbračnih partnera i tokom tajanja vanbračne zajednice i po prestanku vanbračne zajednice. Ovaj zahtev može se podneti najkasnije u roku od jedne godine od prestaka zajednice života, odnosno polsednjeg faktičkog davanja, ali samo ako su pretpostavke za postojanje izdržavanja postojale u vreme prestanka zajednice i ako postoje u vreme zaključenja glavne rasprave u alimentacionom sporu.

Izdržavanje srodnika. Osim činjenice braka i srodstvo je osnov izdržavanja. Izdržavanje maloletnog deteta od strane roditelja. Roditelji su dužni da izdržavaju svoje maloletno dete. Roditelji su dužni da srazmerno mogućnostima izdržavaju i svoje punoletno dete na redovnom školovanju, najkasnije do navršene 26 godine života deteta, kao i svoje punoletno dete koje je neposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za život. Obaveza izdržavanja roditelja postoji i u slučaju lišenja roditeljskog prava . Punoletno dete ima pravo izdržavanja, osim ako bi to predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje i krvne srodnike. Ako roditelji nisu živi ili nemaju materijalnih mogućnosti, maloletno dete ima pravo izdržavanja od svojih krvnih srodnika u pravoj ushodnoj liniji. Ako dete ima sopstvenih sredstava njegova obaveza da doprinosi sopstvenom izdržavanju supsidijarna je obavezi roditelja i krvnih srodnika.

Izdržavanje roditelja od strane deteta. Dete ima obavezu da izdržava svoje roditelje koji ispunjavaju objektivne pretpostavke (nesposobnost za rad i nemanje dovoljno sredstava za izdržavanje) i subjektivnu pretpostavku (ne postoji obaveza izdržavanja ako bi izdržavanje roditelja predstavljalo očiglednu nepravdu za dete ili drugog krvnog srodnika). Roditelj ima pravo da ga izdržava njegovo punoletno dete ili drugi krvni srodnik u pravoj nishodnoj liniji, odnosno maloletno dete koje stiče zaradu ili ima prihode od imovine. Želja je zakonodavca da se zaštiti maloletnik očuvanjem glavnice imovine.

Izdržavanje između ostalih krvnih srodnika. Ako roditelji nisu živi ili nemaju materijalnih mogućnosti, braća i sestre obavezni su da izdržavaju svog maloletnog brata i sestru.

Redosled izdržavanja. Prvenstveno je supružnik obavezan na davanje izdržavanja. Sledeći dužnici izdržavanja su krvni srdonici. U okviru krvnih srodnika redosled izdržavanja se određuje po pravilima zakonskog nasleđivanja: ko ima prednost kao zakonski naslednik ima i prvenstvenu obavezu izdržavanja. Tazbinski srodnici su poslednji na listi dužnika izdržavanja. Ako postoji više dužnika izdržavnja, njihova obaveza nije solidarna, već podeljena. Dete kao poverilac ima prednost u odnosu na ostale tražioce alimentacije. Lice koje je faktički davalo izdržavanje, iako su druga lica bila po zakonu obavezna da izvršavaju obavezu izdržavanja, ima pravo regresa. Ako su više lica bili zakonski dužnici, njihova obaveza je solidarna.