Radni sporovi

U tradicionalnom radnom pravu zaštita prava radnika podrazumeva pravnu zaštitu u pogledu pojedinačnih pravnih akata kojima se odlučuje o njegovim pravima, obavezama i odgovornostima. Pravna zaštita ostvaruje se kod poslodavca na osnovu prigovora i ona predstavlja internu zaštitu prava radnika. Zaštita koja se ostvaruje u sudskom ili arbitražnom postupku izvan poslodavca označava se kao eksterna zaštita.

Ostvarivanje prava radnika vrši se na osnovu zakonskih propisa i autonomne regulative poslodavca. O pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa odlučuje: 1) u pravnom licu direktor ili zaposleni koga on ovlasti; 2) kod poslodavca koji nema svojstvo pravnog lica – preduzetnik ili lice koje on ovlasti.

U oblasti interne zaštite prava radnika, zakon o radu predviđa mogućnost da se opštim aktom poslodavca i ugovorom o radu predvidi postupak sporazumnog rešavanja spornih pitanja između poslodavca i zaposlenog. Pravo radnika na žalbu sadržano je i aktima Međunarodne organizacije rada.

Mirno rešavanje radnih sporova

Opštim aktom i ugovorom o radu može se predvideti postupak sporazumnog rešavanja spornih pitanja između poslodavca i zaposlenog. Sporna pitanja rešava arbitar koga sporazumom određuju strane u sporu iz reda stručnjaka u oblasti koja je predmet spora. Rok za pokretanje spora pred arbitrom iznosi 3 dana od dana dostavljanja rešenja zaposlenom. Arbitar je dužan da donese odluku u roku od 10 dana od dana podnošenja zahteva za sporazumno rešavanje spornih pitanja. Za vreme trajanja postupka pred arbitrom zbog otkaza ugovora o radu, zaposlenom miruje radni odnos. Procesni rokovi iz zakona o mirnom rešavanju radnih sporova su veoma kratki. U najviše slučajeva za pojedine faze postupka propisan je rok od 3 dana, čime je uspostavljeno načelo efikasnosti i hitnosti postupka. Prema zakonu o radu arbitar je dužan da donese odluku u roku od 10 dana od dana podnošenja zahteva za sporazumno rešavanje spornih pitanja. Prema zakonu o mirnom rešavanju radnih sporova, arbitar donosi rešenje o predmetu spora u roku od 30 dana od dana otvaranja rasprave.

Sudska zaštita prava radnika

Protiv rešenja kojim je povređeno pravo zaposlenog, zaposleni, odnosno predstavnik sindikata čiji je član, ako ga zaposleni ovlasti, može da pokrene spor pred nadležnim sudom. Parnični postupak može se pokrenuti u roku od 90 dana od dana dostavljanja rešenja kojim je povređeno određeno pravo ili od dana saznanja za povredu prava. Postupak pokreće zaposleni, a po njegovom ovlašćenju to može učiniti i predstavnik sindikata. Zakon o radu ograničava vremensko trajanje ovog postupka na period od 6 meseci od dana pokretanja postupka. Za rešavanje u radnim sporovima stvarno su nadležni osnovni sudovi. Oni sude u sporovima povodom zasnivanja, postojanja i prestanka radnog odnosa; o opravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa; o naknadi štete koju radnik pretrpi na radu ili u vezi sa radom; sporovima povodom zadovoljenja stambenih potreba na osnovu rada. Kada je u sporu tužilac radnik, za suđenje je osim suda opšte mesne nadležnosti, mesno nadležan sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem se području rad morao obavljati, kao i sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

Odstupanja od opšteg parničnog postupka su mala i izražavaju ideju za što bržim i efikasnijim rešavanjem sporova. U navedenom smislu utvrđuje se obaveza suda da prilikom određivanja rokova i ročišta posebno vodi računa o potrebi njihovog hitnog rešavanja. Naglašenija oficijelna rešenja suda dolaze do izražaja u njegovom ovlašćenju da i po službenoj dužnosti određuje privremene mere u cilju sprečavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete. Ako izdavanje privremene mere zahteva stranka, sud o predlogu mora odlučiti u roku od 8 dana od njegovog podnošenja. Ako tuženi ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a uredno je pozvan, sud održava ročište i odlučuje na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja. O posledicama propuštanja ročišta sud upozorava tuženog u pozivu za ročište. Protiv ovog rešenja nije dopuštena samostalna žalba. Rok za podnošenje žalbe i paricioni rok skraćeni su na 8 dana. Mogućnost podnošenja revizije je ograničena i dopuštena je samo u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U postupku u parnicama povodom kolektivnih ugovora učesnici u zaključivanju kolektivnih ugovora ostvaruju zaštitu prava utvrđenih kolektivnim ugovorom kada nastane spor u postupku zaključivanja, odnosno izmena i dopuna kolektivnog ugovora ukoliko spor nije rešen mirnim putem ili putem arbitraže koju su obrazovali učesnici kolektivnog ugovora u skladu sa odredbama posebnog zakona. U postupku u parnicama povodom kolektivnih ugovora sud može da zastane sa postupkom najduže do 30 dana da bi stranke pokušale da spor reše mirnim putem. Presudom u parnicama povodom kolektivnih ugovora sud izriče kako glasi odredba u kolektivnom ugovoru kojom se uređuje sporno pitanje iz kolektivnog ugovora. Izreka presude predstavlja sastavni deo kolektivnog ugovora sve dok on važi. Sud će prilikom određivanja rokova i ročišta u postupku u parnicama povodom kolektivnih ugovora obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rešavanja ovih sporova. U ovoj posebnoj parnici sud će u presudi koja nalaže izvršenje neke činidbe odrediti rok za njeno izvršenje. Rok za izjavljivanje žalbe iznosi 8 dana. U parnicama povodom kolektivnih ugovora, revizija je dozvoljena.

Zastarelost potraživanja iz radnog odnosa

Potraživanja iz radnih odnosa spadaju u relativna prava koja podležu zastarelosti. Zastarelošću prestaje pravo da se zahteva ispunjenje obaveze. Ona nastupa kada protekne zakonom određeno vreme u kome bi titular potraživanja mogao od dužnika da zahteva ispunjenje obaveze. Zastarelost nastupa kada istekne poslednji dan zakonom određenog vremena. Ako neko plati zastarelu obavezu, platio je tzv. naturalnu obligaciju koja ne uživa pravnu zaštitu. Dužnik se ne može odreći zastarelosti pre nego što protekne vreme određeno za njeno nastupanje. Pismeno priznanje zastarele obaveze smatra se kao odricanje od zastarelosti. Za razliku od prekluzivnog roka, sud o zastarelosti ne vodi računa po službenoj dužnosti, već o istoj odlučuje po izjavljenom prigovoru stranke.

Prema odredbama zakona o radu sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarevaju u roku od 3 godine od dana nastanka obaveze.