Konvalidacija ugovora o prometu nepokretnosti

Nije moguća konvalidacija usmenog ugovora o prometu nepokretnosti već samo ugovora koji je zaključen u pismenom obliku na kome postoje potpisi ugovarača, pod uslovom da je ugovor ispunjen u celini ili u pretežnom delu, da nije povređeno pravo preče kupovine i da nije povređen neki prinudni propis.

Iz obrazloženja:

Pravilno je zaključio prvostepeni sud da eventualni usmeni sporazum između stranaka o kupoprodaji kp. ne proizvodi pravno dejstvo i da se takva vrsta ugovora ne može konvalidirati, bez obzira što se sporna parcela i dalje nalazi u državini tužioca, a zbog čega je tuženi podneo predlog za izvršenje, koji je sud usvojio, radi predaje u posed i državnu.

Članom 4 Zakona o prometu nepokretnosti ('Sl. glasnik RS', broj 42/98 sa kasnijim izmenama) propisano je da ugovor o prometu nepokretnosti mora biti zaključen u pismenoj formi i da potpisi ugovarača moraju biti overeni od strane suda, jer u protivnom ne proizvode pravno dejstvo. Međutim, sud može priznati pravno dejstvo ugovora o prometu nepokretnosti koji je zaključen u pismenom obliku na kome postoje potpisi ugovarača, iako isti nisu overeni od strane suda, ali pod uslovom da je ugovor ispunjen u celini ili u pretežnom delu, da nije povređeno pravo preče kupovine i da nije povređen neki prinudni propis.

Na osnovu sadržine zakonskih odredaba proizlazi da konvalidacija ili naknadno osnaženje ugovora je moguća samo u odnosu na ugovore o prometu nepokretnosti koji su zaključeni u pismenoj formi, a potpisi ugovarača nisu overeni od strane suda.
Suprotno žalbenim navodima nije moguća konvalidacija usmenog ugovora o prometu nepokretnosti. Čak i da su se stranke usmeno dogovorile, a što ne proizlazi iz ocene izvedenih dokaza, da tužilac ponovno otkupi od tuženog spornu parcelu i da mu je po tom sporazumu isplatio dogovorenu kupoprodajnu cenu, takva vrsta ugovora ne bi proizvodila pravno dejstvo, jer je to izričito predviđeno odredbom čl. 4 st. 2 Zakona o prometu nepokretnosti.

(Presuda Apelacionog suda u Kragujevcu, Gž. 3190/12 od 14. 11. 2012)