Odlučivanje o samostalnom vršenju roditeljskog prava

  • Sudska praksa
  • Odlučivanje o samostalnom vršenju roditeljskog prava

Interes deteta koji se odnosi na njegovu emotivnu stabilnost i sigurnost kod jednog od roditelja, pretežniji je u odnosu na materijalnu stranu drugog roditelja, prilikom odlučivanja o samostalnom vršenju roditeljskog prava.
Iz obrazloženja:

Prema utvrđenom činjeničnom stanju parnične stranke su bile u vanbračnoj zajednici od 2007. do maja 2014. godine kada se tužena radi zaposlenja preselila u ... . U toj zajednici rođeno je jedno zajedničko dete mlt. VV ... godine. Sa parničnim strankama je od početka zajedničkog života živeo i maloletni sin tužene iz prethodnog braka. Od prestanka zajednice života oba deteta nastavila su da žive u domaćinstvu sa tužiocem, sve dok se stariji sin tužene nije preselio krajem 2016. godine kod svog oca. Maloletni VV je učenik ... razreda osnovne škole. Njegove potrebe adekvatno su zadovoljene u domaćinstvu oca, dete je urednog razvoja u skladu sa uzrastom, dobro je socijalno adaptiran. Emotivno je privržen oboma roditelja, kao i starijem bratu. U odnosu na oca je izgradio osećaj sigurnosti i stabilnosti zbog čega manifestuje želju da nastavi sa njim da živi a da sa majkom održava porodične odnose. Njegove mesečne potrebe su uobičajene za dete tog uzrasta i iznose oko 26.000,00 dinara. Oba roditelja su dobrih roditeljskih kompetencija. Tužilac prepoznaje detetove potrebe, podržava i podstiče njegov razvoj. Pomoć u staranju o detetu mu pruža sestra. Duži niz godina je bio zaposlen ali je prethodnih nekoliko godina bez stalog zaposlenja i prihode ostvaruje povremenim i sezonskim radnim angažovanjem. Stambeno je situiran. Tužena živi u ..., ... . Stalno je zaposlena i mesečno zaradi 1.050 evra. Obavezna je da plaća izdržavanje za starije dete 110 evra mesečno. Doprinosila je izdržavanju mlt. VV do juna 2016. godine. Iz nalaza i stručnog mišljenja organa starateljstva prema mestu prebivališta deteta i tužioca odnosno tužene, proizlazi da su oba roditelja iskazala zainteresovanost da vrše roditeljsko pravo, oba su dobrih roditeljskih kompetencija, a mlt. VV emotivno je bliskiji ocu sa kojim živi u kontinuitetu od prestanka zajednice života roditelja. Značajan činilac je i to što se tužena preselila u drugu državu što bi značilo period prilagođavanja deteta novom prostornom, socijalnom i kulturnom okruženju. Takva promena ne bi bila u interesu deteta što proizlazi iz izveštaja Centra za socijalni rad prema kome je u interesu mlt. VV da nastavi životnu organizaciju u domaćinstvu oca s obzirom na dosadašnji uspešan i stabilan razvoj u tom domaćinstvu.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su tužiocu dodelili samostalno vršenje roditeljskog prava nad zajedničkim maloletnim detetom parničnih stranaka, a tuženu obavezali na izdržavanje i uredili način održavanja ličnih odnosa maloletnog deteta i tužene.

Nisu osnovani revizijski navodi kojima se pobija odluka o samostalnom vršenju roditeljskog prava.

Prilikom donošenja odluke o tome ko će samostalno vršiti roditeljsko pravo u obzir se uzima najbolji interes deteta (član 6. Porodičnog zakona). Po mišljenju Centra za socijalni rad, koji su nižestepeni sudovi u potpunosti prihvatili kao stručan i objektivan, u najboljem interesu mlt. VV je da nastavi životnu organizaciju u domaćinstvu oca s obzirom na dosadašnji uspešan i stabilan razvoj u tom domaćinstvu. Jedan od značajnih činilaca kada je reč o poveravanju deteta jednom od roditelja je i to što se tužena preselila u drugu državu a što bi značilo period prilagođavanja deteta novom prostornom, socijalnom i kulturnom okruženju.

Revizijsko isticanje tužene u kojem ukazuje na prednosti boravka deteta u njenom domaćinstvu u ..., njenu stabilniju materijalnu i organizacionu poziciju, u odnosu na oca deteta, nije od uticaja na drugačije presuđenje, imajući u vidu da je interes koji se odnosi na emotivnu stabilnost i sigurnost deteta pretežniji u odnosu na materijalnu stranu jednog od roditelja, a taj interes biće bolje zadovoljen u domaćinstvu oca. U pogledu navoda revizije da maloletni sin parničnih stranaka u toku postupka nije saslušan na okolnost da li želi da živi sa ocem, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, isti nisu od uticaja na drugačije presuđenje, jer nije postojala obaveza da se maloletno dete parničnih stranaka izjasni u smislu člana 65. Porodičnog zakona na te okolnosti (da li želi da živi u domaćinstvu sa ocem) iz razloga što ni u momentu podnošenja tužbe a ni do pravnosnažnog okončanja postupka, dete nije navršilo deset godina života. Sudovi su na osnovu svih izvedenih dokaza, nalaza i mišljenja veštaka kao i Centra za socijalni rad, ceneći uzrast maloletnog deteta, te imajući u vidu da je tužilac roditelj koji je podoban za vršenje roditeljskog prava, pravilno presudili kada su dete parničnih stranaka poverili na samostalno vršenje roditeljskog prava ocu.

(Presuda Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 1798/18 od 14. 3. 2018